Sažetak
Kipar koji je odrastao u Supetru i ondje proveo posljednje životno razdoblje. Njegovi spomenici, grobna plastika i nacrt zvonika u Ložišćima povezuju Brač s razvojem hrvatskoga modernog kiparstva.
Rendić je rođen u Imotskom; Supetar je njegov zavičaj odrastanja i kasnijeg rada.
Supetar kao životno uporište
Ivan Rendić počeo se baviti kiparstvom još kao dječak u Supetru. Nakon školovanja u Veneciji i usavršavanja u Firenci djelovao je u Zagrebu i Trstu. U Supetar se trajno vratio 1921., s namjerom da ondje osnuje umjetničku klesarsku školu; zamisao nije ostvarena.
Izvori: [1]
Spomenici i zvonik u Ložišćima
Radio je portrete, javne spomenike i nadgrobne cjeline, povezujući akademski realizam s kasnijim secesijskim oblicima. Zvonik uz crkvu sv. Ivana i Pavla u Ložišćima izveden je prema njegovu projektu. Biografija i lokalni turistički prikaz razlikuju se u dataciji zvonika, pa se njegovo autorstvo može navesti sigurnije od jedne neupitne godine dovršetka.
Rendić i Rosandić u Supetru
Toma Rosandić izveo je Mauzolej obitelji Petrinović, narudžbu koju je ranije očekivao Rendić. Ta epizoda povezuje njihove biografije preko istoga spomenika. Ne znači da su na mauzoleju radili zajedno.
Gdje se susresti s njegovim djelom
Galerija Ivan Rendić čuva spomen-zbirku kipara. Njegova su djela prisutna i u gradskom prostoru i na supetarskom groblju, pa se biografija može pratiti kroz više od jedne točke. Galerija je polazište za upoznavanje njegova rada, a ne mjesto rođenja.
Izvori: [4]
